Kada sam došao u MEdinu

čitanje: 4 min.

Kada sam došao u Medinu da studiram, san mog života bio je ispunjen. Da dođem u grad Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je on živio sa svojim ashabima, grad čiji su ljudi Ensarije pomogli islam u najvažnijim momentima Poslanstva. Grad koji je stoljećima bio stjecište uleme i znanja. U mom prvom odlasku u Poslanikovu džamiju hfz. Abdurrahman Kujević mi je pokazao šejha Ebu Bekra El-Dzezairija i šejha Abdulmuhsina el-Abbada i poceo mi je nabrajati mnogo učenjaka.

Školska godina je već bila počela, a ja sam još uvijek nestepljivo sređivao potrebnu proceduru i papirologiju da bih konačno dobio svoj razted i da bih ušao na nastavu. I nakon tri-četiri dana sam prvi puta ušao u razred. Sjeo sam u klupu do zida i sa strepnjom sam čekao moj prvij susret sa medinskom ulemom. Jednim od onih kod kojih ću sjediti i od kojih ću učiti.

U razred je ušao jedan profesor, mlad, nizak, veoma prijanog i simpatičnog lica. U ruci je nosio samo jednu crvenu fasciklu u kojoj je bio spisak sa studenata iz mog novog razreda. Bio je veoma uredan, perfektno ispeglana galabija i arapska crveno-bijela 'mahrama' koja mu je uljepsavala odvažnost. "Koji je ovo profesor", - pitao sam se u sebi, šta predaje i kakav je kao profesor?"

Poselamio nas je i sjeo je za katedru. Počeo je čitati imena sa spiska da zabilježi odsutne. "Ruusemir", - pročitao je. "Da,"- odgovorio sam da potvrdim svoje prisustvo. Iako zbog razlike u pisanju na arapskom i bosankom, puno mi je bilo drago da je izgovorio moje ime.

Nakon prozivke, zatvorio je fasciklu i počeo je nasumice propitivati da li su studenti naučili napamet pet hadisa od prošlog casa. Trebalo je za svaki cas naučiti od tri do pet hadisa.

Slušao sam kako moji kolege odgovaraju hadise i malo me to već uplašilo. "Da li ću i ja moći tako precizno da naučim hadise," - mislio sam, "i da li ću moći toliko broj hadisa naučiti."

Nakon što je preslušao nekoliko studenata ovaj profesor je počeo sa bismilom, zahvalom Allahu i salavatom na Poslanika. "Danas ćemo govoriti o hadisu..." Spomenu je hadis, a ja nisam mogao da vjerujem šta to čujem. Nisam mogao da vjerujem da slušam da neko tako priča. Nisam mogao da vjerujem da neko bez knjige, skripte i bilo kakvog papira može toliko znanja o jednom hadisu da poznaje. Mislio sa da se takvo nešto spominje samo u knjiga. Mislio da je znanje koje izlaže moglo samo da se čita u kometarima poput Ibn Hadžerovog ili Ševkanijevog. Spomenuo je sve hadiske zbirke koje prenose hadis. Potom je spominjao lance prenosilaca istog, spominjao je biografije prenosila, njihov stepen preciznosti, poimenično raziliženje učenjaka oko stepena preciznosti tih prenosilaca. Spomenuo razloge zbog čega su neki rekli da je hadis slab, i odgovor na svaki pomenuti "nedostatak" hadisu. Nakon toga je spomenuo različite ocjene hadise i zaključio sa njegovom ocjenom hadisa. A nakon je spomenuo fikhska pitanja koja se deriviraju iz ovog hadisa, različite stavove imenovanih učenjaka po tim pitanjima i na kraju je davao svoje zaključke sta je prioritetan stav po svim tim pitanjima.

"Allahu ekber!" Vrištao sam u sebi. "Allahu ekber! Da sam ovo doživio. Pa zar je ovo moguće, Gospodaru moj? Zar da imaju učenjaci sa ovakvim znanjem i da si Ti meni pružio priliku da sjednim pred nekim ovakvim? Gospodaru moj, hvala Ti. Hvala Ti neizmjerno."

Nakon časa sam pitao: "Ko je ovaj šejh? Kako se zove? Jesu li svi ostali šejhovi ovakvi? Kako možemo naučiti ono što on govori?" U meni se pojavila bojazan da će to biti ispit koji ću teško položiti. Ali mi nije ni važno. Samo jednom da sam ovo vidio u životu "isplatilo" se što sam došao u Medinu.

Nakon prvih sedam dana škole ustanovio sam da je ovo bio izuzetan profesor, jedan među najboljim na univerzitetu.

Svako njegovo naredno predavanje nije se razlikovalo u kvaliteti od njegovog prvog predavanje kojem sam lrisustvovao.

On je bio rijedak stručnjak. Jedva sam čekao priliku da mu postavim kakvo pitanje da čujem njegov objašnjenje i da od njega naučim. Tražio sam način kako da mu se približima da bih mogao što više od njega naučiti.

Veliki broj predavanja je održao u Poslanikovoj džamiji.

Bio je zvijezda među našim profesorima. Njegov doktorski rad nosi naslov "Hadisi o vrijednosti ashaba". Sa nekoliko hiljada studijski obrađenih hadisa taj njegov rad je najveći "zbornik" hadisa o vrijednosti ashaba. Napisao ga je u roku od pet godina, štampan je u 12 tomova na oko 6000 stranica.

Ovaj moj profesor zvao se Su'ud b. 'Eid El-Džurbu'i Es-Saidi.

On je sinoć preselio na ahiret i da otišao je svom Gospodaru.

Sa bolom u duši molim Allaha da mu se smiluje i da ga uvede u najviše Džennetske perivoje sa Poslanicima i učenjacima. Rahmetullahi alejhi.

(Tuzla, 22.07,2018.)

Vrati se nazad