U restoranu u MEdini
čitanje: 3 min.
Jučer sam naučio jednu lijepu lekciju, ali je nisam naučio ni od profesora ni od šejha, već od mladog čovjeka koji radi na kasi u obližnjem restoranu.
Posljednje dvije godine, s vremena na vrijeme, odem u taj restoran da kupim ručak sa rižom spremljenom na poseban način koji se zove "kabili". U njemu, kao i u svim restoranima, ima drugih vrsta jela i drugih načina na koji je spremljena riža, ali je ovo njihov specijalitet i kao takav duplo je skuplji, ali i dosta ukusniji.
Jučer sam došao na kasu da naručim tako što ću platiti ono što želim ponijeti. Novac sam izvadio iz novčanika prije dolaska na kasu da ne bih pravio red i gužvu. Naručio sam i dao mu novac, on mi je dao račun kao potvrdu da sam platio, i uz osmijeh mi kaže: "Prijatno!" Rekoh mu: "Allah te nagradio", i okrenem se da preuzmem narudžbu.
Nakon što sam otišao sa kase, sjetim se da nisam tražio običnu rižu, već kabili, te da sam platio manje nego što treba. Vratim se do kase i kažem: "Izvini, zaboravio sam da sam naručio 'kabili'." - On se stidljivo nasmija, i kaže: "Nema veze, ne treba ništa." Njegov pogled je jasno govorio: "Namjerno nisam htio da ti tražim da doplatiš."
- "Stvarno, halali, ja sam se preračunao", rekoh pružajući mu ostatak, a on opet: "Ma u redu je, nema veze."
Vidjevši moju odlučnost, stidljivo je uzeo novac i kaže: "Hvala, ali ionako je već bilo u redu."
Sada razmišljam, možda sam ja i nekada ranije manje plaćao, a da i ne znam (?).
U Medini mi se više puta dešavalo da mi taksista ne želi naplatiti taksi, nego "časti", onako od sebe. Dešavalo se i da mi neki prodavač dadne popust od sebe, bez da mu tražim. Ovdje to ljudi rade, jer vole studente islamskih nauka, pa na razne načine vole ukazati tu ljubav.
Ali, ovo jučer je nekako bilo sasvim drugačije. Jučer me ovaj naš brat zastidio sa ovim svojim postupkom. Podsjetio me na hadis u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Allah se smilovao čovjeku koji je širokogrudan i oprašta kada prodaje, koji je širokogrudan i oprašta kada kupuje i koji je širokogrudan i plemenit kada vraća dug." (Sahih Buhari)
Posebno me dojmilo to što bi ovaj momak morao platiti iz svog džepa manjak u kasi kada preda smjenu. Da sam na njegovom mjestu bio, vjerovatno bih gledao da dam prednost emanetu i da odgovorno naplatim cijenu, ali on je pokazao kako čovjek može da uradi i više nego da samo ispuni emanet posla. Ne, siguran sam, ovdje se nije radilo o primjeni 'normi uspješnog poslovanja sa mušterijama', jer tome jasno govori slika cijelog restorana koji baš i ne drži do nekih biznis normi, ali sam i siguran da se radilo o lijepom ahlaku.
Mi možda teoretski i naučimo neke stvari, ali kad ih doživimo, onda one i u nama nekako mogu i da zažive.
Ovo "bezvezno" iskustvo me još više ubjeđuje da sa dvije stvari u odnosu sa ljudima možemo mnogo uraditi:
- da se namjerno, ali iskreno "napravimo" da ne vidimo nečije greške prema nama, naročito one sitne, već da preko njih širokogrudno pređemo i da ih oprostimo.
- da ne trebamo žuriti da onome ko je pogriješio odmah kažemo i damo do znanja da je pogriješio, da bi se, eto, on ispravio, već mi lično treba da uradimo ono čime ćemo popraviti tuđu grešku, da to uradimo radi Allaha i primjenjujući ovaj Poslanikov, alejhissalatu vesselam, hadis.
Džaba, djela su ta koja više govore od riječi, a ovo je i primjer kako male geste mogu da budu velike lekcije.
(Medina, 26.11,2018.)