Namaz na spužvastoj serdžadi 

      Propis sedžde na spužvi je vezan za uvjet ispravnosti sedžde, jer se za sedždu traži da čelo i nos, ruke koljena i noge budu čvrsto naslonjeni na podlogu na kojoj se klanja; nije dovoljno samo nasloniti ih na podlogu.

Da bi se ispunila ova obaveza nije ispravno, kako kažu učenjaci, da čovjek obavlja sedždu na spužvi ili nečemu drugom preko koje ne može čvrsto biti naslonjen na tle.

Ovo pitanje se veže za značenje sedžde u Kur'anu, te za hadise u kojima je to spomenuto.

U ovom tekstu ću spomenuti nekoliko hadisa koji se odnose na ovu temu, te citate učenjaka, islamskih pravnika četiriju pravnih škola koji su pojašnjavali ovaj uvjet.

Hadisi

U poznatom hadisu stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Naređeno mi je da sedždu činim sa sedam dijelova tijela: sa čelom," - pa je rukom pokazao ka nosu, "rukama, koljenima i krajevima prstiju." (Buhari, Sahih, br. 812, Muslim, Sahih, br. 490)

No postoje i hadisi u kojima se naglašava čvrsto prislanjanje na tlo prilikom činjenje sedžde:

Jedan od tih hadisa nam prenosi Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, koji kaže da je jedan čovjek pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o namazu, pa mu je on, između ostalog, rekao:

"Kada odeš na ruku', svoje šake stavi na svoja koljena dok se ne smiriš, a kada odeš na sedždu, čvrsto prisloni svoje čelo na zemlju, sve dok ne osjetiš njenu čvrstinu." (Imam Ahmed, El-Musned, br. 2604, hasen)

Drugi hadis na tu temu nam prenosi Ebu Humejd Es-Saidi, radijallahu anhu, koji, opisujući Poslanikov namaz, kaže:

"Kada bi činio sedždu čvrsto bi prislonio nos i čelo na zemlju…" (Et-Tirmizi, Sunen, br. 270, Ebu Davud, Sunen, br. 734,  sahih)

Značenje čvrstog naslanjanja na tlo prilikom sedžde su objasnili učenjaci sve četiri pravne škole, hanefijske, malikijske, šafijske i hanbelijske.

Pojašnjenja islamskih pravnika

Navodi hanefijskih pravnika

Hanefijski učenjak Es-Serhasi kaže: "Nema smetnje da čovjek klanja na snijegu ako je to moguće, tako da može učiniti sedždu na njemu.
Značenje toga je da mjesto njegove sedžde bude zbijeno, jer tada njegovo čelo osjeća čvrstinu zemlje. A ako snijeg nije zbijen, tako da čelo ne osjeti čvrstinu zemlje, tada mu to neće biti dovoljno, jer je to poput činjenja sedžde na zraku.
Prema ovome, sedžda na travi ili pamuku: ako se čelo u njima utisne dok ne osjeti čvrstinu zemlje, dovoljno je, a ako ne, nije.
Isto tako, ako klanja na punjenoj (debljoj) prostirci, njegov namaz je ispravan ako je podloga zbijena (čvrsta)." (El-Mebsut, 1/205)

Veliki hanefijski alim Ibn Humam kaže:

  "Dozvoljeno je činiti sedždu na travi, slami, pamuku i ćilimu, ako se pod njima osjeti čvrstina zemlje; isto tako i na zbijenom snijegu. Ako je stanje takvo da lice u tome tone i ne osjeća se čvrsta podloga, onda nije dozvoljeno.. zbog nedovoljno čvrstog naslanjanja na tlo." (Feth el-kadir, 1/304)

Veliki valolizator Ibn Abidin objašnjava šta znači uvjet da klanjač "na sedždi osjeti čvrstinu zemlje“:

"To znači da onaj koji čini sedždu, čak i kada bi se maksimalno potrudio, ne bi mogao spustiti glavu niže od toga. Zbog toga je ispravno činiti sedždu na tankom ćilimu, hasuri... ako je ona postavljena na zemlji…

Nije ispravno činiti sedždu na riži ili kukuruzu,osim ako su u vreći, ili na snijegu ako nije zbijen, pa u njega tone lice i ne osjeća se čvrstina podloge, niti na travi, osim ako se u njoj osjeti čvrsta podloga.

Iz ovoga se razumije dozvoljenost sedžde na pamučnom madracu: ako se osjeti čvrstina podloge, dozvoljeno je, a ako ne, nije.

Ljudi su nemarni prema uvjetu osjećaja čvrste podloge pri sedždi na stvarima poput zavežljaja i madraca." (El-Hašija, 1/500-501)

Ovdje čak vidimo da je ovaj učenjak primijetio koliko su ljudi u njegovo vrijeme bili nemarni prema ovom pitanju.

Navodi malikijskih pravnika

Malikijski učenjak Ed-Derdir govoreći od uvjetima ispravnosti sedžde kaže:

"Neki su definirali sedždu na čelu kao: čvrsto dodirivanje zemlje ili onoga što je s njom povezano i što je čvrsto, čelom.

Izrazom 'ili onoga što je s njom povezano' isključuje se ono poput visećeg kreveta,
a izrazom 'što je čvrsto' isključuje se vrlo mekana (raspuhana) postelja.

Da, neki učenjaci su to dopustili bolesniku." (Eš-šerh el-kebir, 1/239-240)

Navodi šefijskih pravnika

Veliki šafijski autoritet En-Nevevi kaže:

  "Nije dovoljno samo dotaknuti čelom mjesto sedžde, nego je potrebno pritisnuti ga težinom glave i vrata, dok čelo ne sjedne čvrsto.
Ako bi neko klanjao na pamuku, travi ili nečemu što je punjeno njima, mora pritisnuti toliko da se sabije; ako to ne učini, sedžda mu se ne računa." (El-Medžmu', 3/398)

         Navodi hanbelijskih pravnika

Imam El-Merdavi kaže: 

"Naši učenjaci kažu: 'ako bi neko učinio sedždu na travi, pamuku, snijegu, ledu ili slično, i ne osjeti čvrstinu podloge, sedžda mu nije ispravna, jer podloga nije dovoljno čvrsta.'” (El-Insaf, 2/70)

Musa El-Hidžavi veli: 

"Namaz je ispravan na snijegu, bilo da je zbijen ili ne, ako se osjeti njegova čvrstina, jer su udovi sedžde čvrsto naslonjeni na zemlju.

Isto tako je i na travi ili napuhanom pamuku: namaz je ispravan ako se osjeti čvrstina podloge, a ako se čvrstina ne osjeti, namaz nije ispravan, zbog nedovoljnog naslanjanja čela." (Keššaf el-kina', 1/298)

        Imam Ibn Kudame El-Makdisi zaključuje:

        "Nema smetnje obavljati namaz na prostirkama i tepisima od vune, vune životinja ili dlake, kao i na odjeći od pamuka, lana i svih ostalih čistih tkanina.
Omer b. el-Hattab je klanjao na abkari (posebna prostirka), Abdullah ibn Abbas na tankom ćilimu, Zajd ibn Sabit i Džabir b. Abdullah na prostirci od trske, a Ali b. Ebu Talib, Abdullah ibn Abbas, Abdullah ibn Mesud i Enes b. Malik na tkanim prostirkama. Ovo je stav većine učenjaka." (El-Mugni, 2/479)

Iz navedenih citata se razumije da se ovo pitanje, odnosno uvjet čvrstog naslanjanja na tlo prilikom sedžde tretira u svim pravnim školama i da se se na bazira na hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

        Ovdje govorimo o sedždi na serdžadama koje u sebi imaju spužvu, te se odatle i spominje se pomenuti uvjet ispravnosti – čvrsto naslanjanje na podlogu prilikom sedžde.

        Upitan o ispravnosti sedžde na spužvi šejh Ibn Usejmin odgovara: 

"Ako je spužva tanka i sabija se kada se na njoj učini sedžda, za nju nema smetnje." (Medžmu'u el-Fetava, 13/184)

        Kada je u pitanju precizna mjera debljine spužve u serdžadi ili njene gustoće, nju nije potrebno odrediti iz sljedećeg razloga:

Ljudi se razlikuju po svojoj težini, tako da nekome ko je lakši čak i ne toliko debela spužva može biti prepreka za čvrsti oslonac na podlogu, dok nekome ko je teži i malo gušće spužva neće smetati da se pri sedždi čvrsto nasloni na podlogu. 

Olakšica za bolesnike

Ukoliko neko ima zdravstvenih problema sa koljenima, ili neku drugu bolest zbog koje mu je teško da koljenima učini sedždu na tvrdoj podlozi, za njih postoji olakšica da mogu koristiti ovakve serdžade. 

         Allah najbolje zna.

Vrati se nazad